Svečanom podjelom svjedodžbi oprostili smo se od naših osmaša generacije 22./23.!
Divni pozdravni govori razrednice Ivane Molnar, ravnatelja Marina Divića, učenika generacije Petra Bastašića te mame Gabrijele Alar te lijepo izvedene glazbene točke naših učenika su taj dan učinili svečanim, poticajnim i nadasve ohrabrujućim za naše osmaše – sada već buduće srednjoškolce.
O tome kako nam je bilo najbolje će reći pojedini isječci spomenutih govora koje vam donosimo u nastavku kao i slike koje se nalaze u prilogu!
Veliko hvala svima!
(Iz govora razrednice Ivane Molnar)
‘Dragi učenici 8. a razreda!
Započela bih riječima jedne stare, ali vrlo mudre Biblijske knjige o životu:
Sve ima svoje doba, i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.
Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja;
vrijeme sađenja i čupanja posađenog.
Vrijeme plača i vrijeme smijeha;
Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja (ili češera)
Vrijeme vikanja (govorenja) i vrijeme šutnje.
Ovdje, u Lotrščaku, trudili smo se dati vam smjernice za vaš životni put.
Vjerujem da će vam znanja, iskustva, prijateljstva, duhovna i mentorska pratnja koje ste ovdje imali na raspolaganju, pomoći da nastavite ploviti dalje kao odgovorni i cjeloviti mladi ljudi.
Sada je vrijeme da se polako otisnete dalje od obale! Bit će na putu otočića gdje ćete moći zastati i odmoriti, ali i pokoja hrid kao nevolja koje se dobro kloniti, no na nju se ipak ponekad naiđe. Ako sa sobom ponesete i nastavite njegovati ono što ste ovdje dobili, nećete biti sami i uspješno ćete odolijevati izazovima!
Što god odabrali igdje god nastavili svoje školovanje, želimo se ponositi vama i da vi u svojim novim sredinama promičete vrijednosti koje ste stekli u Lotrščaku i da se u njima ponašate Ut gigas
– kao divovi. Sretno i hvala!
(Iz govora ravnatelja Marina Divića)
‘Talenti, naš um i rad su put našeg posvećenja na zemlji. A upravo nam škola pomaže da to u potpunosti i da se ostvarimo kao cjelovite osobe. Vrijednosti i pogled na svijet koje smo nastojali utkati u vas sve ove godine neotuđivo su blago koje nosite sa sobom u svijet.
Lotrščak nije samo škola, Lotrščak nisam ja ravnatelj, Lotrščak ste vi, vi ste ti temelji, ti zidovi koji čine ono što Lotrščak jest! Vi ste divovi, i veliko mi je zadovoljstvo biti vam ravnatelj!
Ostavite trag ustrajući u vrlinama kao što ste i dosad činili. Trud uvijek donosi nagradu, donosi plodove. Vjerujte, put življenja vrlina je jedini ispravan put.
Hrabro naprijed. Stvoreni ste za velike stvari!
Neka vas Bog blagoslovi, pratio vas uvijek zagovor sv. Josemarije Escrive, zaštitnika naše škole i neka vas Blažena Djevica Marija, Majka lijepe Ljubavi, uvijek čuva. Sretno vam!
(Iz govora učenika Petra Bastašića)
‘Naš je razred poput kule, kule koja se gradila od 2016. pa do ove godine, odnosno otkad su u njemu bili samo Alar, Stjepan i još dvojica koja su otišla, a sad nas je 17. I isto kao što je meni trebala Božja pomoć za pisanje ovog govora tako je i nama trebala za gradnju ove kule jer kako glasi jedan psalam ,,Ako Bog kuću ne gradi / uzalud se trude graditelji.’’
Ali trebala je naravno i pomoć roditelja koji su nas i upisali u ovu školu i svih profesora koji su nas svih ovih godina jako puno toga naučili i hvala im na tome!
Sad možemo reći da je ovaj razred, tj. svi koji ga činimo- Jakov, Luka, Stjepan, Toma, Jona, Frane, Matej, Rafael, Filip, Luka, David, Karlo, Emanuel, Ivan Karol, Adam, Luka Domagoj i moja malenkost, da smo svi izgradili našu kulu Lotrščak do kraja, popeli smo se na zadnji kat i sada s terase vidimo neke nove horizonte!
Gdjegod ćemo krenuti dalje, blizu ili daleko, naša kula Lotrščak će nam uvijek biti svjetionik na našem putu.’
