Erasmus+

Getting Better, Getting European

01. 10. 2023. – 31. 07. 2024.

Lotrščak je ove godine Postao bolji, postao europski! Ovako se zvao Erasmus+ projekt sufinanciran od strane Europske unije kojim smo željeli postati bolji učitelji i djelatnici, ali i učenicima prenijeti najbolje od onoga što kulturna baština u Europskoj uniji nudi. Projekt je s timom koordinirao naš učitelj Engleskog jezika, Jure Plut.

Na praćenju rada (job-shadowing) u Bilbau i Dublinu naši su učitelji i stručna služba naučili više o mentorstvu, inovativnoj nastavi i radu s učenicima s teškoćama. Učenici su tijekom godine unutar eTwinning projekta Coins of Culture učili o Europskoj uniji i euru te izradili euro kovanice s vlastitim nacionalnim simbolima. Na grupnoj mobilnosti u Madridu su kolegama u školi Colegio Santo Ángel kroz kulturnu razmjenu pomoću kovanica predstavili ove simbole i time hrvatsku kulturnu baštinu. Upoznali su se s elementima španjolske kulturne baštine, kao što su flamenco, borbe s bikovima, tradicionalna španjolska jela, muzej Prado i Kraljevska palača. Posjetili su također Hrvatsku ambasadu u Madridu te upoznali važne osobnosti hrvatske emigracije u Španjolskoj. Na taj su način poticali europski identitet i integraciju.

Objave:

Učiteljica Andreja o svom iskustvu praćenja rada (job-shadowing u Dublinu)

Moj boravak u Rockbrook Park School u Dublinu, bio je iznimno bogato iskustvo koje je proširilo moje pedagoške vidike. Putovanje je počelo u ponedjeljak, 13. studenog 2023., kada smo pedagoginja Marta, učitelj Danko i ja stigli u školu unatoč odgodi nastave zbog velike oluje. Upoznali smo ravnatelja i njegovog zamjenika, prisustvovali satovima biologije, kemije, matematike i retorike te smo tijekom pauze za ručak upoznali i ostale djelatnike škole.

Imali smo priliku pratiti također satove povijesti, glazbenog te engleskog jezika. Marta je u međuvremenu imala sastanak s pedagoginjom škole i zamjenikom ravnatelja. Divno je bilo vidjeti školski kampus, uključujući sportske terene i šumu koju škola koristi za ljetne kampove i natjecanja.

U gradu posjetili smo, između ostalih stvari, “The Little Museum of Dublin”. Također smo imali detaljan razgovor s ravnateljem o sustavu mentorstva, suradnji s roditeljima i metodama discipliniranja učenika. Također smo razgovarali s Davidom Nolanom, osnivačem škole, te posjetili laboratorij biologije i učionicu prilagođenu za nastavu biologije, uključujući i brigu o pčelama.

Ovo iskustvo ne samo da je obogatilo naše profesionalno znanje oko nastave, suradnje s roditeljima, mentorstva te rada s učenicima s teškoćama, već je i osnažilo našu povezanost s europskom obrazovnom zajednicom, pokazujući nam koliko možemo naučiti jedni od drugih kroz razmjenu i suradnju.

Učiteljica Anđela o svom iskustvu praćenja rada (job-shadowing) u Bilbau

Učitelji engleskog jezika predstavili su nam neke projekte koje provode u nastavi te su nas posebno upoznali s projektom čitanja koji provode kroz svakodnevnih 15 minuta čitanja (“reading time”) te kroz cjelogodišnji projekt čitanja knjiga putem jedne aplikacije. Na taj način dobili smo korisne ideje kako potaknuti naše učenike na čitanje, posebno na stranim jezicima, te kako im omogućiti više vremena za čitanje i obogatiti knjižnicu novim zanimljivim naslovima. Svakako planiramo s učiteljima engleskog jezika organizirati i pen pal projekte među učenicima. Na području mentorstva, upoznali smo se s materijalima koje škole koriste – radi se o detaljno razrađenom planu rada na vrlinama, ovisno o dobi učenika. Dobili smo priliku stupiti u kontakt s organizacijom koja izrađuje materijale te planiramo prevesti neke materijale te izraditi vlastite materijale prilagođene našim potrebama. Također smo dobili brojne smjernice koje učitelji mogu iskoristiti u mentorskim razgovorima s učenicima (npr. s učenicima koji su introvertirani i koji se teže otvaraju razgovarati u šetnji ili prilikom neke aktivnosti). Što se tiče rada s učenicima s teškoćama, našoj stručnoj službi bit će korisne informacije o procesu obrade učenika te razgovora s roditeljima i učenicima. Dobili smo korisne ideje za uređenje prostora za rad s učenicima s teškoćama. Planiramo unaprijediti i individualni rad s učenicima te izradu prilagođenih materijala i individualiziranih nastavnih listića. Iskustvo mobilnosti bit će nam korisno u svim planiranim područjima napretka.

Kako je Emanuel doživio utorak, 13. veljače 2024. na grupnoj mobilnosti u Madridu?

U utorak smo ustali oko 8 i nakon toga otišli do Colegio Santo Angel (ubuduće samo Colegio) na doručak. Svi smo sjedili za istim stolom osim učitelja koji su imali svoj. Inače, gdje god smo prolazili, svi su nas gledali, a manja djeca su nam mahala. Ušli smo u neku vrstu knjižnice koju su tamo imali i pripremali smo igre projekta “Coins of Culture” koje smo igrali s njima. Zadatak moje ekipe je bio da Španjolcima pokažemo papir s nekim obilježjima Hrvatske i da im objasnimo koji su gradovi, osobe i mjesta na slikama (npr. na jednoj slici je bio Luka Modrić), te da im pomognemo da sami napišu još četiri neke naše znamenitosti. To nije dobro išlo jer oni nisu znali ništa o Hrvatskoj, osim jednog, koji je znao za Rakitića (čije je ime napisao Rakiťcik), Kovačića i rimca (kao automobila), tako da je to na kraju završilo tako da su oni pisali obilježja Španjolske koja su nam oni trebali objasniti. Također, u školi nas je pozdravio jedan učitelj čiji je sin veliki fan Luke Modrića i malo je popričao s nama. Sve je to je trajalo malo više od pola sata, a onda smo otišli na ručak. Zatim smo neko vrijeme hodali po gradu da bi došli do muzeja El Prado. Tamo smo dobili zadatak da u onom ogromnom labirintu slika i skulptura nađemo po tri djela od Velazqueza, Goye, Sorrole i El Greca, napišemo što vidimo na njima i zašto su posebna. Tamo smo bili 2 sata i trebalo mi je 15 minuta da se vratim do ulaza u muzej. Onda smo išli na pizzu, gdje smo sreli ravnatelja i Angela. Na putu nazad, prošli smo kroz Plaza de Espanu, koje se iskreno i ne sjećam baš dobro, osim toga da je tamo bilo mnogo kipova. Kad smo se vratili u stan već je pao mrak, a na putu se dogodilo mnogo smiješnih stvari i bilo je jako zabavno. Ovo nam je bio možda i najnaporniji dan u Madridu.

Kako je Jakov Hrvoje proveo četvrtak, 15. veljaće 2024., na grupnoj mobilnosti u Madridu?

Ujutro petoga dana imali smo misu u školi te dvije utakmice protiv učenika škole Colegio Santo Angel. Kao predstavnici naše škole, u utakmici su sudjelovali učenici osmoga razreda. Prvu utakmicu izgubili smo 4:0, a drugu pobijedili 3:2. Poslije nogometa išli smo na ručak te se uputili prema katedrali. Madridska katedrala je sigurno najveći sakralni prostor koji sam ikad vidio. Nalazi se uz samu kraljevsku palaču (koju ćemo kasnije posjetiti), a ima oblik križa tj. dvije se glavne lađe „sijeku“ pod kutom od 90 stupnjeva, a na sjecištu se nalazi oltar. Nakon kratkog razgledavanja i molitve u katedrali otišli smo do kraljeve palače. Objekt kraljeve palače izgleda kao golemi pravokutni okvir koji s unutarnje stjenke ima trijem koji okružuje velik prostor. Unutar same palače nalazi se ogromno stubište i hodnik s kojeg se može gledati na okruženi prostor između trjemova palače te mnoštvo kićenih prostorija: podovi su bili prekriveni mnoštvom sagova, na zidovima mnogi (često zlatni) ukrasi ili ogledala, dok su stropovi bili oslikani raznim (pa i nezemaljskim) prikazima. Vjerojatno jedna od najvećih bila je kraljeva (i kraljičina) spavaonica, a najveća prijestolna soba sa dva trona (za kralja i kraljicu), na povišenom podiju, te kipovi i zrcala koja su ih okruživala. Posebno mi je bilo zanimljivo (i smješno) kad smo vidjeli kraljevsku prostoriju za pušenje, koja nije ni umjetnički zaostala u odnosu na druge prostorije. U sklopu palače nalazio se i muzej predmeta (ponajviše ratnih) poput oklopa mačeva i pušaka. Dan je bio kišovit te smo se svi zajedno uputili prema hrvatskoj ambasadi gdje nas je srdačno primila ambasadorica zajedno sa svojim pomoćnikom i pomoćnicom te nas ponudila kolačićima i pićem. Ondje smo saznali o ulozi ambasade koja je posebno došla do izražaja tijekom pandemije COVID-19. Naime tada je ambasada morala u vrlo kratkim rokovima morala organizirati repatrijacijske letove za sve Hrvate (koji su se bili voljni vratiti) u Španjolskoj. Također smo saznali nešto o španjolsko-hrvatskim gospodarskim odnosima: mi, Hrvati, ne izvozimo mnogo proizvoda u Španjolsku, ali uvozimo više španjolskih proizvoda (npr. masline). Osim gospodarske povezanosti hrvatske i španjolske, saznali smo i da Hrvati zajedno surađuju na jednom većem znanstvenom projektu. Na večeru smo otišli u jedan omanji restoran te ujedno gledali španjolski tradicionalni ples Flamenco te jeli španjolsku tradicionalnu hranu: pršut, sir manchego, tortilla de patatas i hummus de garbanzos (umak od slanutka) u koji smo umakali narezane štapiće mrkve; dok su profesori pili sangriu. Flamenco je vrlo dinamičan i ritmičan, ljubavni ples koji iziskuje mnogo napora. Kao zadnja aktivnost toga dana prošetali smo se do ruševina starog hrama „Templo de Debod“ koji je zbog izgradnje brane u Nubiji postao ugrožen te je premješten i sastavljen u Madridu. Nakon obilaska hrama krenuli smo prema apartmanima i putem molili krunicu.