Kako djeca odrastaju, pojavljuje se potreba za komunikacijom između njihovih vršnjaka i potreba da budu prihvaćena. Možda nam se čini kako se to sve događa spontano u životu djeteta, no sa socijalnim vještinama se ne rađamo već ih učimo i vježbamo.
Što su uopće socijalne vještine?
To su ponašanja koja pomažu pojedincu da razumije različite socijalne situacije i prilagode im se.
One se uče od najranijeg djetinjstva u obitelji, a kasnije se mijenjaju u odnosima s vršnjacima, u vrtiću, u školi itd.
Razvoj i vježbanje socijalnih vještina važno nam je za lakše sklapanje prijateljstva, razvoj empatičnosti, razumijevanja drugih kao i za pružanje podrške drugima. Nužne su u svakodnevnoj komunikaciji s drugima, te utječu na sva područja života – od školskih postignuća, odnosa s obitelji i prijateljima, do nošenja s osjećajima ljutnje, frustracije i drugim emocijama.
Osobe koje imaju razvijene socijalne vještine bolje se snalaze u složenim situacijama. Koriste kompromis, uvjeravanje, humor, itd., čime se smanjuje napetost, kako kod sebe, tako i kod drugih. Osobe razvijenih socijalnih vještina spremne su i naučene slušati drugoga, postavljati pitanja i ispričati se ako je to potrebno.
Djecu je osobito važno učiti sljedećim socijalnim vještinama:
- slušanju
- započinjanju razgovora
- postavljanju pitanja, zahvaljivanju, pohvaljivanju
- traženju pomoći
- ispričavanju, prepoznavanju tuđih osjećaja
- suočavanju sa strahom, traženju dopuštenja, dijeljenju
- pomaganju, pregovaranju, samokontroli
- postavljanju ciljeva, donošenju odluka
Načini na koje možemo potaknuti razvoj socijalnih vještina se naočigled čine jednostavni, ali praksa potvrđuje da pomaže sljedeće:
- ohrabrivanje djece da komuniciraju i postavljaju pitanja
- poticanje na dijeljenje
- pomaganje da razviju empatiju i razrješavaju konflikte
- ohrabrivanje na stvaranje prijateljstava
- pružanje vlastitog primjera
Bez obzira na tehnološku razvijenost i suvremena sredstva komunikacije, djeca i mladi koji njeguju prijateljstva uživo, koji se druže sa članovima svoje obitelji i zajednice, lakše prolaze u životnim izazovima, osjećaju se kompetentnije i ispunjenije. U tom smislu treba ih poticati na aktivnosti koje će im to i osigurati.
Pripremila: Marta Tomljanović, mag. paed.
prema: HZJZ
